Animafest, utorak!

Na putu prema Animafestu, sreo sam Dunju koja je ovako usput rekla kako joj novi logo od Animafesta zgleda ko Dalek. Jebote, fakat zgleda. Do nedavno mi je bil toranj, sad je Dalek i nemrem to bacit iz glave nikak. Kad sam napokon stigao, odlučio sam sjebat stvar da ne prolazim 10x po štandovima i pitam glupa pitanja ko da prvi put idem na Animafest neg sam bez pitanja otišao gore i ponosno rekao “dobar dan, ja sam došao kupit akreditaciju”, al je teta rekla “čestitam, al prvo morate na donji štand ju platit”… Tu sam se sjetio da nekako kao da sam i prošle godina napravio istu grešku… A možda i pretprošle.

No sve je to manje važno kraj moje lijepe nove akreditacije s kojom sam se vratio na prvi štand i ponosno rekao “dobar dan, ja bi kartu za Ernesta i Celestinu u 8”, al je teta rekla “čestitam, al to je film koji se pušća nakon otvorenja koje je samo za novinare i mudonje… Ali…”, pogledala je lijevo i desno kao da prelazi cestu, “ako dođete prije ulaska, možda bu bilo dosta mjesta da uđete pa vam damo kartu”. Prepun optimizma, otišao sam sjest na klupu na Cvjetnom pa sam se malo prije 8 vratio, užicao pozivnicu i ušao u prokletu gužvetinu jer danas stvarno svaka budala uđe na ta novinarska govna. Mislim, ak su to sve novinari, onda sam ja poznata starleta i spisateljica Nives Celzijus.

Ali važno je bilo da sam došao na uvod. Pravi uvod. Nisam uvodno otvorenje vidio već godinama. Ono što me najviše iznenadilo je da je i dalje sve jebeno isto. Sjedio sam na podu i divio se kako nam iznova zahvaljuju za to što je Animafest, a onda su opet imali neke govore ulizivanja Milanu Bandiću… “Hmm, Mile je tu…”, pomislio sam, “taj nebu gledal crtić poslje neg bu vjerojatno pobjego rezat vrpcu pred nekom štalom kraj Laništa, možda da se sjednem na pod blizu njega i čekam da ode tak da si ukebam stolac…”. Dok sam tako mislio, primijetio sam da je na ekranu Dalek bio animiran i to kul nekak sve se vrtilo okolo zakon. Uglavnom, tip je dalje pričal kak se nada da bumo ostali sve ovo gledat svih 6 dana AHAHAHAHA da mi je vidit novinara koji bu išta od toga gleda umjesto da jednostavno copy/pastea vijest iz nekih drugih novinara, pa nismo u 19. stoljeću. Pa se malo ulizivalo evropskoj uniji pa se zahvaljivalo Adolfu Hitleru i drugim dragim sponzorima Animafesta, ko što rekoh, svake godine isto. A onda je Mile izišo na stejđ i tamo uz čašicu vode iz Vrbana 3 malo pričao kak se nada da će ove godine na Animafestu pobjedit oni koji su najbolji. Evo Mile, ja se isto to nadam. Kad je silazio sa stejđa, uz aplauz je zapičio light show. Svašta.

Na kraju otvorenja je naletio autor Ernesta&Celeste i s ogromnim osmjehom na licu nam je objasnio kako film traje pun kurac dugo i kako se dobro izjebo da složi film i kako mu je sad dosta života. Nešto je još pričao, al ja sam uglavnom bio zapanjen time da Dalek neodoljivo podsječa na onog tipa iz Paklene Naranđe. Uz manji aplauz i vidni nedostatak light showa, krenula je najava za Animafest koja je bila predobra iako je malo izgledala ko da su ju koncipirala dva tipa od kojih jedan voli slušat tehno, a drugom se nikad niš neda. I krenuo je film

Ernest i Celeste

Divan film. Zabavan, duhovit, tužan, predivno crtan, režiran da se usereš, napet, ma sveeee. Uživao sam u svakoj sekundi početka i kraja filma, nadam se da nisam hrkao za vrijeme sredine. Kraj je bio posebno tužan, ljudi su izlazili svi pod dojmom. Dao sam mu 4/5 jer nisam htio odma dat peticu prvom filmu koji gledam, stvarno ne bi bilo u redu. Ispred sreo frenda koji je rekao “Ajme kako je bilo tužno, evo ja plakao”, na što sam ja profrfljao “da da, evo i ja isto” dok sam cuclao neku rakiju koju sam pobrao na stolu za ulizivanje novinarima. Mislim da je bila od naranđe. Bila je i neka svijetlo crvena, ta je bila od nečeg zajebanog. Nakon te dve sam probal i tamno crnu, ta mislim da je bila od višnje, kajaznam, koga briga, bile su fine. Taman sam dobio svoju dnevnu dozu benzina pa sam se odlučio prestat igrat Alise u zemlji čuda i sjetio se da možda treba karta za iduću projekciju. Otišao na pult pitat tetu jel mi ono trebaju karte samo za velika natjecanja ili i za ovo, a teta je rekla da treba za sve poslje 18h, al nek uđem unutra, svi su ionak prepijani da bi primijetili razliku između karte, akreditacije i mrtve kobile. Bože, stvarno glupa pitanja postavljam. Dok sam ulazio, mislio sam si “jadni ti volonteri Animafesta sa svim tim pijanim kretenima, na primjer sa mnom”.

Kralj Svinja

Gledam u katalogu i vidim da je to neki korejski s mrtvima. Joooj, nekako preferiram korejske s govnima, al ajde dobro, bum probal. Zapravo je dosta fascinantan film iako je jako bacao na hrvatsku socijalnu dramu. Neka dva tipa se sretnu i krenu se prisjećati škole i kako su tamo bili bullyani od nekih dobrih učenika koji su sve znali i lomili se za dobre ocjene koji kurac ja to gledam, jesu u toj Koreju ljudi normalni?!? Ali film sam po sebi je animiran podosta dobro, režija je vrlo moćna, nemoćni bijes na platnu se osjetio iz svake čašice rakije u meni, a bilo je tu i noževa i snifanja ljepila i svih drugih standardnih srednjoškolskih rekvizita. Na kraju svi živi umru ili su tužni jer ipak je to hrvatska socijalna drama, ali eto, imam pozitivno iskustvo. Nije bilo papirića za glasanje, a i bolje jer fakat neznam jel bi mu dao ocjenu od 1 do 5 ili bi nacrtao mrtvu kobilu. Otšetal sam doma, evo me ovdi, a sad bježim spavat jer sutra ujutro radim, a nakon toga sam na Animafestu zauvijek ili dok me ne potjeraju.

• ← Raspored!
• Animafest srijeda →