Animafest 2015. – Srijeda
Rekao sam Svenu da ću popisivat sve crtane ak se sjetim ponjet olovku i bilježnicu, ali nisam se sjetio. Malo sam kasnio na crtići za decu jer sam na trgu gledao jel mogu ući u Kerbal Space Centar koji izgleda još nije gotov i tek za koji dan bu se moglo unutra. Na ulazu u Animafest su me upozorili “pazi pazi, sve je puno djece” pa sam maksimalno oprezno ušao, sakrio se negdje u kut i gledao crtiće u tišini. Bili su dobri koliko se sjećam, a ne sjećam se baš jer mi je bilo rano jutro i bojao sam se djece.
Nakon toga sam otišao u kino Evropa jer sam znao da je tamo nešto što želim gledat. Zaboravio sam na što idem i još uvijek nisam sto posto što am gledao, vjerojatno neko veliko natjecanje. Uglavnom, bili su nekakvi crtići, standardno neka naporna avangarda ili uznemiravanje ljudskim pravima, ali bio je jedan spot i zvao se Looper i lijepo me zabavio. Da smo dobili nešto za glasanje, vjerojatno bi za to glasao.
Ubrzo nakon toga, vratio sam se u Kaptol centar na Šaf Čakovec 40k. Tamo sam došao, sve bilo nekako prazno, ja pokazo iskaznicu i ljudi me pogledali ko debila pa smo se svi malo čudili dok netko nije rekao “a da da, ima sad neka projekcija… kaj bumo na vrijeme?”. Rekao sam da zabole mene, nije da mi se nekam žuri, al je drugi rekao “ne ne, ajmo na vrijeme” i onda sam solo ušao u prostoriju. Pred mene se stao čika volonter i rekao “dobar dan i dobro došli na animafest. Znate li što se tu prikazuje?”. Pogledao sam okolo u nadi da netko zna, ali sam se sjetio da sam jedini u prostoriji i rekao “da da, idem na onaj ščmrz mčmrz Čakovec” na što je volonter vrisnuo “TAKO JE! ŠAF ČAKOVEC! To je retrospektiva filmića koje su radila djeca. Nadam se da ćete uživati”. Ja se oduševljeno zavalio i pitao “koliko bu me ljudi mrzilo ako na pol svega zaspem?”. Volonter se kiselo nasmijao i izišao iz prostorije. 10 sekundi kasnije, filmići su krenuli, a čika volonter se vratio natrag i pitao “e, a pazi ovu privilegiju… Želiš li zvuk glasnije ili tiše?”. Jebemu znam da sam u Kaptol centru i da se tu može nabrijat zvuk al reko pusti vako kako je da mi nebi ovi amaterski filmovi rasturili uši nekom greškom. Šteta, trebao sam tražit glasnije.
Filmići su varirali. Bilo je dosta nekih predpubertetskih di su neki tužni krajolici i neke ruže s trnjem i žar ptice i pičke materine. Brate ako imaš 13 godina, nemreš mi depresivnu avangardu radit, nisi još dovoljno droge pojeo, radije se bavi nešto u čemu si istreniran – masturbacijom. Ali zato je bilo i duhovitih crtića koje su radili mlađi klinci (tipa 9 godina) i na neke od njih sam vrištao od smjeha majketi glava me zabolila u jednom trenutku. Mislim, ta dječja logika. Crtić o Kleopatri di njena sluškinja mete i onda sruši vazu pa ju Kleopatra krene mlatit metlom (tu sam se već počeo smijat ko debil). Poslje sluškinja sprema nešto i greškom ozljedi Kleopatru pa ova popizdi. Iduće Kleopatra spava, a sluškinja joj katapultom uleti u sobu na krevet i krene skakat po njoj. Još par izgreda kasnije Kleopatra finalno ispizdi pa se ubije tako da uzme lonac sa zmijom i pusti ju da ju ugrize. Bože koliko sam se ja smijao tome, i dalje mi nije jasno.
Nakon šafa sam imao oveću rupu u rasporedu pa sam prošetao ubrat karte za stvari nakon 18h, rješio neku uličnu anketu o internetima, a za nagradu sam dobio bilježnicu. To mi je Sven garant namjestio da počnem pisati, ali nije baš to dobro proračunao jer nisam imao olovku. 30 sekundi kasnije, sreo sam kolegice s bivšeg posla i jedna mi je poklonila kemijsku. Oooo jebotee. Ali nisam još ništa pisao nego sam ošo na Song Of The Sea.
Crtić je bio prejeben. Sve primjedbe koje imam su zapravo usporedba sa Secret Of Kells koji je i dalje 10 milijardi puta bolji, ali ovaj je i dalje prekrasan, ima divnu glazbenu temu kao lajt motiv, ima neke irske mitologije koje su zvučale dovoljno glupo da su vjerojatno stvarno neke mitologije i imalo je navodno neku radnju koja je lijepo povezala hrpu prekrasnih 2D scena u navodno koherentni set. Svenu se baš nije svidilo jer mu radnja nije bila nešto, a Jurici ni Secret Of Kells nije bio dobar pa je na ovo dobio slon živaca i pobjego prije kraja. Ja sam ga ocjenio sa “evo mu petica, ko mu jebe mater”. Na žalost, nisam to sve napisao jer je velik dio listića potrošen na to da ljudi koji glasaju napišu svoje ime, prezime, broj telefona, oib i fotokopiju domovnice. A dobro, ako to pomogne da prestane neko varanje i odjednom počnu dobri filmovi pobjeđivat, neka ih.
Iduće sam gledao veliko natjecanje i to brate koliko veliko. Toliko da se najavljivač prvo ispričao što to sve moramo gledati jer su sve dugačke kratke filmove natrpali u taj jedan blok. Ali nije to ni loše, ko bi inače ikad glasao za išta od tih filmova. Rijetko tko radi zabavan ili ugodan film od 15 minuta, svaki put je to neka pilana di ugljen sere po kamenu ili netko siluje mrtve vjeverice ili štajazam.
Evo case in point, prvi crtić je bio o školi u Koreji di neki tip farba nokte i onda ga neki bullyji tuku i napastuju i sranja. Ono što je fascinantno da smo i prošle godine gledali jako sličan korejski film, isto neko bullyanje po školi. Jel to neka moda sad u Koreji wtf?
Idući je bio neka pička materina di su bile životinje s ljudskim glavama i crtić počne tako da lavica lavu kaže “volim te” i lavu otpadne glava. Tu sam prestao gledati i počeo brijat nekaj svoje u glavi jer bi ljudi vjerojatno popizdili da sam upalio mobitel.
A onda se desilo čudo, tip je najavio novi crtić i kao autore spomenuo da su Priit Parn i Olga Parn pa sam ja lijepo odma glasao za to na neviđeno. I imao sam pravo. Ja mislim da bi na Parnove crtiće trebalo uvest one kamere ko u zabavnim parkovima di fotkaju lica ekipe na najluđem djelu i onda poslje to prodaju kao suvernir.
Predzadnji je bio malo debilan, ali je imao prekrasne 3D low poly objekte i određenu količinu glitcha što ja jako volim.
A zadnji crtić je opet neki za uznemiravanje publike, po istinitom događaju o ženi koja prosvjeduje po Syriji i završava u zatvoru. Dovoljno čitam o afričkim problemima u stvarnosti, pobjegnem na Animafest za malo eskapizma i odma me jebu s crtićima o tome kak je tam ružno i kako gejevi najebu i sve. Ajde neka da ostale podsjete, al baš su mene isto našli jebat. Ak niš drugo, ovaj crtić je bio lijep, neke skice su renderirali s nekim vjerojatno skupim 3D programom pa je sve bilo onako dost kul i pseudo-3D.
Cijeli dan Animafesta sam završio s dugometražnjim crtićom “Preljub” i mislim si sad bu neka debilna drama, a ono Bill Plympton. O jebote. Krenulo je relativno normalno, osim naravno Plymptonovog bizarnog stila crtanja i animacije s hrpom čudno naherenih ljudi pod nekim nenormalnim kutevima kamere. Sve je nešto pomalo čudno jer tako Plympton voli neka prenesena značenja, ali što je crtić išao dalje, to je bio sve bizarniji i sjebaniji. Ono što je prekrasno da sav taj bizarluk ima neku svoju lako razumljivu internu konzistenciju tako da pred kraj crtića niš više nije normalno, ali gledateljima je sve i dalje jasno. Novopridošli gledatelj bi pred kraj vjerojatno reagirao tako da vikne “koji je ovo kurac?!?”, ali ljudi koji gledaju od početka bi za razliku od njega reagirali isto, samo ne tako glasno.
Uglavnom, bio je dobar dan. Sad otspavat par sati jer sutra se ludnica nastavlja.