Animafest 2015. – Petak
Upravo sam zbušio žulj na palcu da voda iscuri i sad me pun kurac boli. Ovo će biti jedan prekrasan tekst pun ljubavi.
Krasno je počeo i petak i Animafest i sve, prvo sam išao krpat jedan web dizajn, skoro pa sjebo sve što se sjebat dalo, zapeo na pol puta i onda pobjego na studencko natjecanje na koje sam toliko kasnio da na kraju nisam ni ulazio nego sam kupio neke batonse na popustu i ubijao tugu u debljanju dok nije počeo kratkometražnji film 1. Da, onaj isti koji se puštao na otvorenju. Ali za razliku od otvorenja, ova verzija nije imala glasanje. Drugim riječima, umjesto standardnih posjetitelja, za veliko natjecanje 1 su glasali isključivo novinari i uguzi. Nadam se da se pobjednik ne bira prema broju glasova jer bi to bilo toliko ekstremno glupo da smo đaba svi glasali, upisivali svoja imena, kontakte, oib, precrt domovnice i ostala sranja koja su sad uveli na listić. Al dobro, meni osobno i nebi neku razliku radilo, uspio sam zaspat prije kraja drugog filmića.
Taman sam imao vremena između ovoga i predavanja o video igrama pa sam otišao napokon pogledati Kerbal Space Center koji su otvorili na trgu. Pri ulazu je neka žena s uznemirujuće oduševljenim osmjehom vrisnula “DOBRO DOŠLI!!1” na što sam joj ja nazad vrisnuo “HVALA!!1” pa se malo stresla, okrenula drugim ljudima i manje oduševljeno rekla “dobar dan” dok sam ja razgledavao što tamo ima. Božemajko što im je to trebalo. Sve je puno kakti okruglih ekrana u kojima su prezentacije raznih elemenata evropske ekonomije ili života u kojima je svemirski program od pomoći. Ako izuzmemo da se 90% snimki svodi na “e kako bi bilo do jaja da imamo svemirski program koji nudi ovo”, sve je simpa zamišljeno i ok provedeno osim jebenog detalja da je cijeli taj sistem katastrofalno dizajniran. Mislim stvarno, ak radiš softver za divovski touch screen, ok je da se pri dodiru pojavi kursor-rukica i pokaže kaj si stisnuo jer preciznost tih ekrana je upitna, ali da ta rukica zauvjek ostane tamo pa kad stisneš na neki video, imaš prek njega jebenu rukicu da ljudima triggera OCD i ak probaš tu rukicu pomaknut, jebeni video se zgasi, u pičku mater kaj bi ja morao vjerovat tim ljudima da buju me na mars odveli ak nemreju rješit jebenu rukicu na jebenom touch screenu?!??
Ono extra impresivno je kugla u centru na kojoj se projecira planet zemlja i pored je ekran di se može prebacivati na razne vrste projekcije (temperatura vode i sl. sranja) i sve je bilo jako lijepo, osim detalja da je neki nadobudni roditelj pustio dijete da bira na što će se zemlja prebaciti, a dijete svaki text o tome čita sto godina pa se onda ekipa usere dok vidi iduću kuglu. A jes našo diš djecu educirat, baš okružen s 10 ljudi, to ti je najbolje i mjesto i vrijeme. A mogos lijepo u zoološki di nema reda koji čeka da ti se dijete napokon sposere. A ako misliš da ti je ovo, za razliku od zoološkog, besplatno, je kurac. Svi smo mi ovo platili. Istinabog, s obzirom na moju zaposlenost i zaradu, ja sam vjerojatno taj svemirski centar financirao taman dovoljno da si astronaut jednom godišnje može obrisat rit poslje sranja, al štoje tuje.
No da, nakon razgledavanja svemirskog centra, otišo sam na predavanje o izradi video igara di sam slušao sve priče koje već znam, ali sam bio vrlo sretan jer su se sad te priče pričale nekim drugim ljudima, a ne da ih opet pričamo jedni drugima. Ljudi su bili relativno zainteresirani, pitavali su pitanja, a na kraju su gledali i razne trailere uključujući naš za Viktora. Baš mi je lijepo bilo vidit tu našu divlju 2D sklepotinu među svim tim fensi svjecki poznatim i nadasve dovršenim video igrama iz ovih velikih hrvackih produkcijskih kuća. Tu negdje mi je riknul mobitel pa sam uglavnom improvizirao koliko je sati. Znao sam da je iduća projekcija u 17:30 pa sam svako malo gledao na sat od kompa kad god bi se predavači prebacivali između prezentacija i tako nekako živio barbarskim životom osobe bez mobitela
U Evropi sam išao gledati Kamenje u Džepovima. Fenomenalan film. Divan. Genijalan. Odlična radnja, posebno meni kojeg fasciniraju priče o psihićkim poremečajima pošto nisam ni ja baš nešto normalan. Lijepo ispričano. Lijepo animirano. Šteta što animacija i priča nisu bili nešto povezani neg je netko nasro animaciju na monolog tek toliko da ljudi mogu gledat na ekranu umjesto da slušaju na nekom podcastu. Eh, dal sam mu 4, šta sad i pobjego prema Kaptol centru. Znao sam otprilike da imam puno vremena, ali zbog nemanja mobitela nisam znao koliko točno nego sam barbarski gledao ulične satove kod kojih sam prolazio. Po putu sam umjesto gledanja interneta opet gledao one što sviraju gypsy jazz, ovaj put su se sjetili napisat si i ime (Django Jet) i prodavat svoj CD za 50kn što je pristojna cijena za ljude koji imaju para.
U Kaptolu sam gledo Namjenski Film. Nebum sad sve nabrajal jer ih je bilo standardno milijardu, od reklama do video spotova. Ovaj mi je bil simpa. Nisam zaspao neg sam izdržo šampinjonski sve uz zadnje grizove batonsa na popustu. Pri povratku u Evropu sreo sam Juricu koji je očekivano vrištao “kak ti se Song Of The Sea mogo svidit?” pa sam ga eto pitao jel gledao ostale dugometražnje filmove i nek se javi kad proba.
Prigodno, na red je došao hrvacki dugometražnji film Nepoznate Energije Neidentificirani Osjećaji. Bio neki eksperimentalni sa starim snimkama i osim što je uglavnom bilo random zujanje, fino je skinuo štih ’70ih. Brzo proletio, osjećao sam se kao da traje samo sat vremena, a zapravo je trajao 40 minuta. Dal sam mu dvojku. Dao bi mu jedan, ali nakon Marušićeve Duge, više mi niš drugo nije ni blizu jedinici.
Vratio se doma, upalio mob, a sad dok sam ovo tipkao, Sven mi pijan zvoni na chat da jesam vidio, zašto nisam vidio, Viktor je greenlightan!!!1 Jebo majku, kako se to samo desilo?!?? S obzirom na to da kurca nismo radili na promociji zadnjih mjeseci, možda je već danima greenlightan, a da nitko ni ne zna. Zakon zakon zakon, eto, bar mogu sretan na spavanje, iako me boli rupa na žulju. Život ide naprijed polako, ali ubojito. Laku noć 🙂