Bjarkanov prolaz kroz Elder Scrolls Larp

 

Photo by: Višen Tadić

Photo by: Višen Tadić

Kako onaj larphr blog više nije aktivan, odlučio sam dalje larpove recenzirati na svom blogu koji isto nije aktivan, ali je moj. Ima mnogo blogova kao što je ovaj, ali ovaj je, na žalost, moj.

Krenula je larp sezona napokon, čekam ju cijelu zimu. Da, bilo je larpova po zimi, ali uglavnom onih u kojima sjedimo i zamišljamo da stojimo i sl., a Elder Scrolls larp je prvi započeo sezonu onih pravih larpova di odeš negdje bogu iza nogu, digneš šator i divljaš po šumama pa da vam evo malo pričam o njemu.

Nego, znate li što su Elder Scrolls?

Elder Scrolls je inače serijal video igara uglavnom poznat po tome što njeni vlasnici vole slati sudske prijetnje ljudima koji se usude koristiti riječ “scrolls” u imenu svoje igre. Osim toga su pomalo poznate i po tome da se dešavaju u ogromnim svjetovima kojima možete slobodno šetati i diviti se ogromnim terenima koji izgledaju malo copy/pasteano, ali to je cijena ogromnih polu-proceduralno generiranih svjetova. Ono što jako veseli ljude u tim igrama, kažu ljudi, su ogromne količine trash fantasy knjižica od 2-5 stranica koje možete nalaziti i čitati unutar same igre te tako uz lošu knjigu odmoriti od jednoličnog klanja hordi copy/pasteanih protivnika u kilometrima dugačkim, mračnim, tajnovitim i nadasve copy/pasteanim hodnicima tamnica(tm) kojih je svijet navodno prepun.

I tako su neki larperi odlučili napraviti neslužbeni Elder Scrolls fan larp s velikim naglaskom na priču i međuodnose. Playtest je prošle godine prošao svima odlično pa je ovaj prvi pravi larp popunio kapacitet od 50 ljudi u 48 sati nakon najave. Fascinantan dio je da je većina prijavljenih stvarno i došla na larp. Ne samo da su došli na larp nego su napravili vrlo zanimljive i fenomenalno opremljene likove s kompletnim pričama i motivima te ispucali hrpe vremena i resursa za jednokratne likove. Ah da, ovo je larp serijal specifičan po tome što se lik na njemu igra jednom i nikad više, ali su ljudi i bez obzira na to napravili ogromnu količinu pripreme.

Ja sam odlučio napokon probati igrati nekog WIZARDAAA!!1 tj. čarobnog tipa koji je jako pametan i čaroban što su dvije kvalitete koje mi je definitivno nemoguće imati u ovom svijetu pa barem da ih imam u imaginarnom. Kako nije prigodan larp za Vancian tactical nuke wizarda, tako sam odlučio iskopati svoju staru ljubav iz Planescape-prigodnih klasa: Gatecrashera iliti magičnog bravara kojem otvaranje i zatvaranje običnih prolaza nije dovoljno već želi otvarati prolaze između svjetova.

Usred zgubljenosti i opće halabuke, nekako je moj lik završio u grupi Nordova iliti rase koja je prepuna visokih, jakih i plavokosih ljudi. Kad sam vidio ekipu koja igra Nordove (velikim djelom svi za glavu veći od mene), zaključio sam da moram igrati čovjeka koji je porijeklom iz druge države, ali da to ni on sam ne zna. Za većinu larpova napišem minimalnu priču o liku i tek na larpu otkrijem kako bi se lik ponašao, ali za ovaj sam odlučio probati vidjeti koliko dobro mi ide zapostavljena umjetnost pisanja priča pa sam napisao punokrvnu priču s radnjom, akcijom, intrigom i, naravno, nasumično ubačenom scenom sexa. Ako ju želite čitati, priča se nalazi tudi skupa s komentarima organizatora i zaključkom radnje:

LINK!!!!1

Upozorenje: Priča ima 5+ stranica trash fantasya. Nadam se da ste vidjeli ovo upozorenje prije nego ste pročitali priču i popizdili.

Za igru sam pripremio neke lokote (između ostalog jedan ogromni spužveni, naručio sam si neke shit lockpickse iz Kine, dodao neke šarafcigere i sranja, naprintao i ulijepio u kožne čizme dvije knjige i svašta još napravio samo si nisam kostim spremio. Srećom, iskopao sam svoj omiljeni old school kućni kaput koji je u kombinaciji sa Zosterovom ukletom kapuljačom izgledao skoro pa uvjerljivo.

Photo by: Višen Tadić

Photo by: Višen Tadić

Ali kako su se ostali pripremili, nisam mogao vjerovati. Najme, Elder Scrolls nudi pregršt zanimljivih i raznolikih rasa kao što su obični ljudi, ljudi mačke, ljudi gušteri, obični ljudi, ali iz druge države, ljudi elfovi, ljudi orkovi, obični ljudi ali iz treće države, ljudi elfovi ali iz četvrte države i neke manje zanimljive rase. Igra je imala većinu tih rasa s nevjerojatnom kvalitetom face paintanja, kostima, maski i sl. Dok su trajale pripreme, šetao sam okolo i zadivljeno vikao na ljude kako predobro izgledaju. Bili su osrednje sretni time.

All photos by Višen Tadić

All photos by Višen Tadić

A teren, majko mila. Birtija je bila stvarna kuća, a ne dve daske okružene grančicama. Hram boginje Dibelle bio je predivni gazebo obučen u cerade. Garnizon/zatvor je bila obližnja štala do koje se prelazilo na drvenom mostiću preko jarka. Cijeli teren je bio toliko dobar da ja i dalje ne mogu doći k sebi.

Još jedna manja inovacija koja se previše rijetko koristi u larpovima bila je off-game petak iliti pijanka umjesto igre dan prije početka. Pijanka je prošla malo previše dobro i jedva smo se svi ustali u subotu da bi igrali. Logistika je u pravilu bila odlično pripremljena uz nekoliko manjih buba npr. ono kad su u zadnji čas poslali dva totalno nasumična igrača da odu potražiti obližnje selo i kupiti kruh pa je zbog izgubljenog idiota igra dodatno kasnila. Jebiga, ne znam ja navigirati i voziti istovremeno, a GPS lokacija terena je bila izgubljena negdje u katakombama Elder Scrolls bloga. Bilo kako bilo, kad smo donijeli kruh, mogli smo krenuti.

Ono što je nevjerojatno dobro funkcioniralo bio je imaginarni novac tj. Septimi. Hrpa hrane i pića bilo je dostupno za Septime koji su se vrlo lako zaradili i potrošili jer u igri s jednokratnim likovima stvarno treba biti totalni idiot da bi se trudio zgrtati novac pa su ga svi nemilice slali u opticaj. Naravno, bilo je trenutaka u kojima je trebalo odlučiti je li bolje kupiti napitak za liječenje bolesti ili još nekoliko piva, ali sve to se lako i brzo rješavalo na veselje svih prisutnih.

Prvih par sati prošlo je u upoznavanju okoline, probavanju pića, malo trgovanja, uspostavljanja poslovične mržnje prema likovima, a tu negdje sam se ja sjetio da sam na početku igre imao glinenu pločicu s porukom na daedričkom pismu (Daedričko pismo je isto kao latinica samo je netko zamijenio slova s nekim sranjima) koju sam uporno gubio jer mi je sve konstantno virilo napol iz džepova da igra bude zanimljivija. U jednom trenutku mi je pločica bila ukradena i kad sam to saznao, laknulo mi je jer sam napokon prestao sa upornim traženjem gdje mi je po sedamnaesti put ispala.

1499576_10152397304204236_287152232_n

Da sad ne zamaram puno s radnjom, bile su te neke pločice i neki Elder Scroll koji je poslao teren nekamo u prošlost pa su bile neke mistične dorfovske naočale s kojima se taj Elder Scroll mogao čitati (te naočale su trenutno vjerojatno i dalje na dnu jezera jer ih je netko probao koristiti pijan pred jezerom), bila je neka ukleta kaciga zla, bili su neki fini keksi mmmm, bila je svinja za jesti i grah i minimalna količina drame, hrpa fenomenalno unificiranih skupina (većini ljudi se vidjelo iz aviona jel su crveni stražari, narančaste Dibeline svečenice ili mali debeli čarobnjak koji tvrdi da spada u skupinu ogromnih plavokosih Norda), pravi prison shank s prošvercanim bodežom u zatvor, učestalo picketanje pred zatvorom za prava zatvorenika, prekrasan teren, ma joj, po mnogim pitanjima je ovaj larp strašno digao ljestvicu vizualne kvalitete i ja ne znam kak buju sad dalje i Elder Scrollsi i svi drugi larpovi u kojima ljudi obučeni u krpe sjede među šatorima oko vatre i prave se da su u velikom gradu. Eh…

Pogodite ko je fotkao ovo

Pogodite ko je fotkao ovo

Uglavnom, svi su se nekako umigoljili u glavnu priču tu je vjerojatno pomoglo i to što sam u jednom trenutku ja popizdio i krenuo svakom oko sebe lajati sve informacije koje imam. S jedne strane, to je vrlo anti-larpovski jer paranoja produžuje igru. S druge strane, jebeš igru u kojoj ne sudjeluje puno ljudi. Ovako su svi lijepo prisustvovali zadnjem čitanju Elder Scrolla koje bi se ionako desilo, ali su je bar svi vidjeli i oko ponoći je igra bila praktički gotova. Izjava “ma možete vi dalje igrati” je uglavnom bila ignorirana jer smo svi dalje nastavili piti i filozofirati o larpovima. Na kraju je igra od 24h postala igra od 12h, ali to je zapravo neko normalno trajanje jer po noći ionak hrpa ljudi spava, a iduće jutro se ionak hrpa ljudi ne voli igrati. Nekako mislim da polako umire vrijeme ultra-intenzivnih larpova u kojima ljudi neprekidno glumataju po par dana za redom. I bolje. Tu smo da se zabavljamo, a ja sam star i tako svašta.

Mogo bi lajat o ovom još jako dugo, ali bolje da stanem sad, imam i pametnijih stvari za raditi.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *