Animafest 2011

Subota

Nabijem ja i papu i njegova ona metalna sranja po cesti i sjeban promet, propustil sam Cartoon d’or jer zbog kasnjenja i kishe nisam stigo. U 16:15 sam bio u evropi, vidio da ne stignem do tushkanca, sjetio se da tam nesto igra, mahnuo akreditacijom, upo unutra i bio je mrkli mrak. Koj kurac? Nakon 3 sekunde mog bljedog gledanja u jebeni mrak, osvjetlio me 20th century faux i shvatio sam da simpsoni upravo pocinju. Sav sretan sam se zbuksal negdje u kutu di nema nikog da u miru mogu umirat od smjeha. Jebga ja sam odrasto na simpsonima, a ovo je, za razliku od novih epizoda serije, pisalo jedno 7-8 ljudi pa je humor skriven u svakih 15 sekundi crticha.Tu sam izisho van, opet se drko po barikadama jer nedo bog da bi neko stao na cestu, papa bi odma otiso doma, pa su nabili anti-vjernicke barikade uzduz i popreko tak da se od krizanja ilica/tuskanac treba vratit do hnk i onda uokolo kroz horde zakrabuljenih kultista koji su dolazili pridat proljetnu zrtvu papi.

Neka tv emisija je jednom rekla da ce proslog papu povjest pamtiti kao “dobrog” papu. E pa ovog bum ja pamtil ko “seronju koj mi je zajebo put na animafest i zbog kojeg sam propustio cartoon d’or (stogod to bilo) i pokisnuo jedno dvaput, jebem ja i njega i njegovu ideju oko toga di treba drzat govore, kreten” papu.

Tu sam negdje sreo Jaya koj se isto jadan zgubio i shtapm tjero zlu zakrabuljenu kultisticu koja mu je pokusavala prodat neke bedzeve, jebali ju bedzevi. Zajednickim snagama smo lajali na nju dok nije otisla, nakon cega smo isli na fimfarum (opet). Bio je opet super. Vidil sam nekih novih detalja, opet se divio muzici i cinjenici da je ove godine iz ceske doslo divno stop-motion umjetnicko djelo dok je iz hrvacke doslo ono govno di se gospa pretvara u sotonu. E da, ispod jednog stolca sam ugledo onaj rajfajzen karton koj date strshljenu i onda dobite neki kurac, al strshljen je vec davnih dana otiso…

Ali sve to je bilo razvlacenje i iscekivanje najvaznijeg, a to je dodjela nagrada. Fakje, nagrade!

Dodjela nagrada – fuck yeah, nagrada!!!1

Obozavam ove dugometraznje dodjele zato kaj ne jebu s nekom raspjevanom djecom neg ispricaju kaj imaju, cestitaju posjetiteljima, odrze 2 i pol kratka govora i svi odu dalje gledat crtiche.

Prvo je doso neki dida koj se zahvalio policijskoj zastiti i prekrasnim barikadama i reko da je dal nagradu nekom filmu The Journey. Kaje to? Nemam pojima. Zabole me.

A onda su dosli neki Dunja, Pavle i David, to su valjda ko amerikanac, rus i mujo. Oni su dali special mention Metropiji zbog zastrasujuceg vizualnog stila i snazne glume. Nisu spomenuli Udu Kiera zasebno, al svi znamo na kojeg su glumca konkretno mislili.

Na kraju su rekli najpametniju stvar koju sam cuo na animafestu – nagradu publike nebuju jos podjelili jer nisu svi ljudi jos gledali my dog tulip.

Na kraju je izletio najnoviji umjetnicki ravnatelj animafesta. Malo se jadan usro dok je drzo govor, al proslo je dosta bezbolno kao i cjela ta dodjela nagarada, pa su nas pustili gledat.

Surviving life (theory and practice)

Cesko-Slovacki (!) bizarni film koj je usput i kolaz jer, kaze glavni glumac na pocetku, tak je jeftinije neg pravi film. Radi se o djedici koj pocne sanjat neku mladu zensku i onda mu se to svidi (Vratné lahve, much?), pa krene gledat kak da sanja malo vise toga jer je to uvjerljivo najjeftiniji nacin da se jebe vanbracno. Na zalost, propustio sam kraj jer mi se krvnicki pishalo, a i bivsa zena me cekala vani da idemo u Tushkanac gledat Tulipa.

My dog Tulip

Film pocne s citatom da englezi nevole ljude pa zato rado imaju pese. I to je otprilike poanta crtanog. Crtani se radi o djedu koj prica pricu vrlo sluzbeno i onak pravo po engleski da cjedi zuc na svaku recenicu dok prica o psecoj stolici, pishanju, tjeranju, parenju i ostalim psecim aktivnostima. Kogod je ikad imal pesa zna kolko je to predivno, iako pomalo nehigijensko iskustvo. Dal sam mu 5 jebiga, to je ravno pola ak ne i vise ovogodisnje konkurencije da je dobilo maximalnu ocjenu. Moram se postrozit iduce godine, ove sam bil prevec darezljiv.

Danas idem jos jednom gledat Animated Minds i napokon Iluzionista. Mozda opet simpsone, nikad se nezna. Mnh, sad bu vrijeme da krenem uskoro. Bar bu mi lakse jerbo me sad ujutro opet pere ona melankolija jerbo animafest i moj godisnji zavrsavaju i od sutra opet posao, jebem ga dosadnog.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *