Animafest 2011

 Srijeda 2

Eee, svake godine me iznenadi kad vidim da Milan Bandic pise uvod u katalog animafesta. AHAHAHAHAHAHAHAH. Al dosta zajebancije, ajmo sad zaozbiljno…

Paul Driessen II – the summer of Paul

Opet se pojavio onaj dida. Mislim da je to Paul Driessen II osobno i da je to isti dida koj je bil i na Paulu Driessenu I. Relativno sam siguran u to. Jebiga, kad meni svi bjelci zgledaju isto. Ovaj put je zasebno i detaljno opisao svaki crtani koj cemo gledati i to mora da je bilo korisno za znat. Da nisam jeo koshtice umjesto da pratim, mozda bi mi i pomoglo da ih bolje opisem. Al sto je tuje, gledo sam:

Spiegeleiland – predobar crtani, o tipu na pustom otoku cjeli se desava u jednom krugu di je jedna polovica stvarno, a druga odraz u vodi. Muzika je isto super, pise da ju je radio Igor Savin i da mi sad radi internet, odma bi otiso saznat ko je ta gospodja

Uncles and aunts – hrpa karikatura pomalo animiranih. Simpa

The water people – potopljeni grad di su svi napol iznad vode, a napol ispod vode i zapravo zive normalno tako i sve je skroz normalno, kolko za njegove crtane to mozemo rec. U jednom trenutku je neki divovski tip krenul opsjedat taj grad, pa sam zbunjeno krenul vrtit katalog da vidim ko tu kog jebe. Film je napol japanski. Ah, to puno objasnjava

Uncles and aunts 2 – isto ko 1 samo druge karikature. Tu sam se sjetil zapisat primjedbu da ju kasnije spomenem: Izmedju karikatura muzika prekine. To je mozda imalo smisla ak je svaka isla zasebno, al ovak mi bas nije bilo slusljivo

La fin du monde en quatre saisons – dosta njegovih crtanih je u liku kao zagonetke di te pred kraj nekaj zajebe i onda svatis da je sve drukce. U ovom se to najbolje vidi jer svako godisnje doba je set od 10ak slika di je svaka zasebno animirana i uglavnom su na neki nacin medjusobno povezane. Na kraju svakog godisnjeg doba u nekoj slici se nekaj promjeni i izazove opce sranje na svim slikama. Jako fora

Le garçon qui a vu l’iceberg – isuse boze, pa to je crtani o meni. Samo kaj ovaj mali nesretno zavrsi a ja se osjecam odlicno. Bar dok me ne zgazi auto il nekaj

3 misses – opet neka simultanka. Tri tipa spasavaju 3 zene medjusobno naizgled nepovezane iako to bas nije tako nek je drukce Zadnja 2 sam prespaval, osim pred kraj zadnjeg sam se probudil kad su patuljci razbili vuku zube pa ih je ovaj krenul pretvarat u shake i pit na slamku

Nakon tog krasnog iskustva sam malo sjedil i igral Kirby nightmare in dreamland dok nije pocela

Metropia

aka “mmm, delicious uncanny valley”. Na film su navalili ko da je besplatan, u pizdu, puna dvorana ljudi, sve nadobudno doslo gledat. A imali su sto i za vidit. U skoro pa glavnoj ulozi, Udo Kier. Eeeeeeeeee!!!1 UDO KIER EEEE!!!!1 Da je vise ljudi znalo da takva krema glumackog miljea sudjeluje u filmu, vjerojatno bi sve bilo dupkom puno ko tramvaj na trgu u 5 popodne, al bilo je i ovak fino popunjeno.

Film je dosta zanimljiv i vidno vrlo europski sto mi uvjek pase jer onda ljudi pricaju u metrima a ne u odrezanim kitama il kajvec oni debili s druge strane oceana koriste za mjerenje tezine. Jos je pozitivna strana sto kogod da je radio film, vidno je isao u Terry Gilliamovu shkolu paranoidne schizofrenije i distopijskog jednoumlja. Nazalost, ista osoba je ocito isla i na Beowulfov fakultet zastrasujuceg pseudo-realizma. Svi ljudi zgledaju ko pravi al taman tolko drukce da se covjek usere kad vidi taj film. Nisam znal kolko da mu dam jer sam vec 2 petice podjelijo, a film je dosta dobar, al ima stvari koje mi se ne svidjaju… Na kraju sam mu dal 4 zbog racunice koja je isla ovak nekak:

Nisam Terry Gilliam al mogu pogledati +1

Nisam Terry Gilliam -1

Odlican zvuk +2

Vrlo je smedje i zloeuropski +1

Mrak je na filmu stalno, kurca se ne vidi -1

Udo Kier +5

Udo Kier se pojavi ukupno triput ili manje -4

Sise +3

Uncanny valley sise -2

Ukupno: 4

Tu sam naletio na velik problem. Predamnomn je bila prilika pogledati ili Midori-ko ili Heavy Metal na velkom ekranu. Uh, dal gledati japansku boleshtinu ili boleshtinu koju sam vec gledo nekad davno? Bilo mi je tesko za odlucit, al onda je pocela kisha pa sam osto u Tuskancu i gledo Midori-ko.

Midori-ko

Ispalo je oke. Za razliku od prosli put kad sam na animafestu iso gledat nesto sto se zove Midori pa se sve svodilo na cirkuska cudovista i masovno silovanje maloljetnice, ovdje nije bilo silovanja maloljetnice. Neki deda je jednom probo al mu nije uspjelo. Cjeli film je crtan rucno, upizdu, hrpe i hrpe slika, crtano onak kak djeca briju da se animira, da cjelu sliku svaki put otpocetka crtas. I uvodna muzika je bila super. Al osim toga, uglavnom se film svodio na mene koj sam bljedo gledo u ekran i potiho cvilio “koj kurac ja to sad upravo gledam?!?”. Radnja: Neka klinka radi s nekim gnojivima i radi neko povrce i sad sam ja zaboravio kako jer sam u katalog upisivo “koj kurac ja sad ovo gledam?” u mrklom mraku, al klinka dobije neku biljku koja je ujedno i djete i svi ga oce pojest jer je vrlo ukusno, a ona ga brani iako je to neko zlo cudoviste. Na kraju se desi nesto cudno i onda ja odem doma.

Laku noc, sutra bum ovo stavil na blog nekak, cim naletim na neke internete di se to moze

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *