Animafest 2015. – Utorak

Da da, opet sam na Animafestu, samo ovaj put imam novu politiku. Niš ne popisujem, idem kak mi se da na šta, ne pazim OCD-style da uhvatim sve sve ikad jer svaki put ionak zjebu raspored tako da nemreš sve pogledat da si bog pa im po običaju kurca služi glasanje publike osim da se malo nabacuju papirima. Evo danas sam recimo bio na onom za djecu 1, 2 i 4 (tako nekako su to stavili) i sad bum išo na Cartoon d’or, ali samo ako ne padne kiša. U isto doba je i svečano otvorenje, ali naravno da je to samo za uguze koji imaju pozivnicu i sad će garant svi nahrupit jerbo im je zadnja šansa da vide Mileta kako pije vodu iz Vrbana 3 prije neg napokon finalno završi u zatvoru.

Na filmovima za djecu je bilo lijepo, a bilo je i djece, al jebat ga nemreš sad sve da bude dobro. Mislim, volim ja djecu, ali više onako kako volim žohare – kroz staklo u zoološkom. Tako ih mogu gledat i smijat se satima. Gledam ja tako di da sjednem, a da ne ugazim u neko od djece i vidim najbliže prazno mjesto kraj nekog odraslog tipa. Jesam li ikad napomenuo da odrasle volim koliko i djecu? I kaj sad, sjednem ja lijepo kraj njega, a ono taj tip je Sven. Jebem se ćoravog, ja fakat imam problema s prepoznavanjem ljudi. Aj da je neki poznanik, al ovo je čovjek kojeg zadnjih par godina vidim češće neg većinu obitelji i ukućana. A dobro, na kraju sam ga ipak prepoznao.

Prvo se Sven ljutio jer je on došao na vrijeme i ko debil čekao 20 minuta u kinu, a ja sam fino kasnio 20 minuta i došao taman kad treba. Onda sam mu još pokazao divovski Animafest katalog koji sam našao da leži u travnjaku kod Kaptol centra pa nije mogo vjerovat.

To nešto je prvo bilo za najmanju djecu, a netko je uvjeren da su mala djeca hrpa priglupih hipstera koji vole avangardnu umjetnost pa je većina crtanih bila neka čudna s čudnom radnjom ili bez nje totalno. Najčudniji je bio neki di neki zečevi idu i onda ih vuk oće pojest i sve je glupo, al na kraju ja odbrijem jer razmišljam o kartonskim zidinama za larpove kroz koje ekipa u teškom oklopu smije probit, a ono zečevi se sprijatelje s vukom i onda je kraj. Pogledam se ja sa Svenom i ono koji kurac to smo sad gledali? Od boljih je bio onaj di ptice i mravi skaču u ritmu muzike, taj je bio genijalan samo glupa djeca nisu svatila poantu pa je njima bilo meh, al zato onaj di se hrpa životinja proba zavuč u zimsku kapu, na taj smo svi umirali od smijeha.

I tako da bumo krenuli van, taman izlaze na stejđ autorice onih zečeva i vuka. Neke plavokose maloljetnice iz Poljske, Pita Sven jel su to možda blizanke, a ja ne znam jer mi svi bjelci zgledaju isto, ali kako bi Mulder nakeljio na zid,  “želim vjerovati”. I krenemo mi van, a ono iz pitanja publike jedno dijete pita “zašto se vuk na kraju sprijateljio sa zečevima?”. Stanemo mi i vratimo se nazad. Ovo će biti dobro… Odgovor od njih je bio nešto tipa “Is because of rabbit gib precel wulf and wulf is becomes of good”. Mislim da prevoditelj nije baš najbolje povato što su ove jadne frfljale u mikrofon pa je nešto trkeljao da “vuk je zapravo dobar, a onda kad je vidio da ovi bla bla” mi smo ošli van i po putu nam Svenova kćerka od 5 godina izletila odnikud i rekla “a jeste debili, zečevi su vuku dali perec i onda je on postao dobar”. Malo smo se čudili, a onda je Sven krenuo prema autu dok sam ja išao prema trgovini dok nisam shvatio da je to Konzum pa sam otišao do Bille jer se Sven ljuti kad kupujem stvari kod ratnog profitera. Negdje na pola puta sam stao posred ceste i naglas viknuo “ček malo, koji kurac će vuku perec?!?”

Nakon neke šetnje krenuo je drugi dio koji je bio za djecu koja su dovoljno stara da slušaju o uznemiravajućim temama tako da su crtići uglavnom bili o izbjeglicama, invalidima i psima. Bar u prvoj polovici. Drugu sam možda malo prespavao, a možda i nisam. Tko zna kad ne radim popise i ta sranja.

Treči dio je bil bez djece osim jednog djeteta koje je sjelo baš ispred mene, al taj je bio neki spaljeni luđak koji je random pljeskao, umiro od smjeha na totalne pizdarije, povremeno skakao oko stolca i nije ga smetalo što sam naslonio bose noge na njegov naslon, tako da sam bio ok s njim. Crtići su bili odlični. Ne znam sad više detalje jer me opalilo sunce, al znam da mi je većina bila fenomenalna i preporučam taj set koji god da je bio.

Evo sad doma tipkam, a ako ubrzo ne počne kiša, idem malo na Cartoon D’or

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *